Odrasli bi trebali biti pregledani na anksioznost, kaže se u novom nacrtu preporuke

Kriza mentalnog zdravlja sve je veća u Sjedinjenim Državama—i premalo je urađeno na nacionalnom nivou da se poboljša način na koji identificiramo, dijagnosticiramo i liječimo ljude koji žive sa stanjima kao što su anksioznost i depresija. Stručnjaci za javno zdravlje sada poduzimaju korak ka pružanju njege ljudima koja im je potrebna. U nacrtu preporuke objavljenom krajem septembra, Radna grupa za preventivne usluge SAD, nacionalna komisija medicinskih stručnjaka, rekla je da bi trebalo napraviti planove za skrining odraslih mlađih od 31 na anksioznost.

Na mnogo načina ova preporuka—koja je prva takve vrste—ima smisla, s obzirom na sve sa čim smo se svi morali nositi u posljednjih nekoliko godina. Čak i prije izbijanja pandemije, osjećaj mentalnog i emocionalnog stresa postajao je češći, posebno među mladim ljudima i marginaliziranim zajednicama. Zatim se dogodio COVID, a efekte neumoljivog stresa koji je dolazio s njim bilo je teško zanemariti.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da je pandemija izazvala ogroman 17% porast anksioznosti i depresije na globalnom nivou. Procjenjuje se da će 25% odraslih doživjeti anksiozni poremećaj u nekom trenutku svog života, prema Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje, dok je otprilike 8% odraslih iskusilo tešku depresiju epizoda u prošloj godini.

Ipak, mnogi ljudi koji žive s mentalnim zdravstvenim problemima i dalje ostaju nedijagnosticirani, dijelom zato što je simptome teže prepoznati i pomiriti se s njima nego, recimo, fizički problem poput slomljene kosti ili srčanog udara, kaže za SELF David Spiegel, MD, pomoćnik katedre za psihijatriju i bihejvioralne nauke i direktor Centra za stres i zdravlje na Univerzitetu Stanford. Stigma je još jedan veliki faktor; ljudi se često „stide da istupe sa onim što ih muči“, dodaje on.

Zato je ideja o rutinskim pregledima anksioznosti privlačna; ovi pregledi bi mogli pomoći zdravstvenim radnicima da identifikuju ljude koji se bore mnogo ranije kako bi mogli dobiti njegu koja im je potrebna kako bi izbjegli “spriječivu patnju”, kaže dr. Spiegel.

Nacrt preporuke sugerira da skrininge treba da rade ljekari primarne zdravstvene zaštite. Ljudi bi ispunjavali upitnike koji istražuju simptome mentalnog zdravlja, kaže se u nacrtu. Ako „projektuju pozitivno“, onda bi prešli na temeljitiju procjenu kako bi procijenili ozbiljnost situacije. Ljekari primarne zdravstvene zaštite tada mogu preporučiti i propisati lijekove, ako je potrebno, ili mogu odlučiti da svoje pacijente upute licenciranom stručnjaku za mentalno zdravlje.

Naravno, taj proces je previše pojednostavljen u mnogim scenarijima . Briga o mentalnom zdravlju treba biti individualizirana jer ono što funkcionira za jednu osobu možda neće djelovati na drugu – ali čak i samo početak razgovora o tome kakva bi vrsta pomoći nekoj osobi mogla trebati je korak u pravom smjeru, kažu stručnjaci.

Radna grupa je također u nacrtu priznala da postoji nekoliko ključnih prepreka koje treba riješiti kako bi se ove projekcije učinile vrijednima. Prvo, iako su ljekari primarne zdravstvene zaštite izvor većine zdravstvenih problema, oni obično nisu specijalisti. To znači da možda nemaju dubinsko znanje potrebno da pomognu ljudima sa složenim mentalnim zdravstvenim okolnostima ili se jednostavno neće osjećati ugodno dok rade ove preglede. Povrh toga, sistemska pitanja poput rasne pristrasnosti mogu apsolutno ometati efikasan skrining i postavljanje tačne dijagnoze, napominje se u nacrtu. (Samo jedna od tri odrasle crne osobe koja ima mentalnu bolest dobija potrebnu njegu, prema Nacionalnoj alijansi za mentalne bolesti; također je manje vjerovatno da će dobiti dosljednu, kulturno kompetentnu njegu i nedovoljno su zastupljeni u istraživanjima mentalnog zdravlja. )

Mnogi stručnjaci su također ukazali na veliku rupu u ovoj preporuci: kao zemlja, jednostavno možda nemamo resurse da održimo korak sa značajnim porastom dijagnoza mentalnog zdravlja, što se čini biti zadat ako se sprovode redovni pregledi. Naravno, možemo identifikovati ljude kojima je potrebna pomoć—ali takođe nam je potrebno dovoljno pomagača. Trenutno se suočavamo sa nacionalnim nedostatkom radnika za mentalno zdravlje; čak i kada ljudi mogu pronaći licenciranog stručnjaka za mentalno zdravlje u njihovoj blizini, često postoji duga lista čekanja koja ih sprečava da dobiju pravovremenu njegu.

Nacrt preporuke je solidan prvi korak i on će uzeti u obzir za konačno odobrenje nakon oktobra 17—ali ne možemo stati samo na skriningu. Takođe treba da postoji jasan plan za sledeće korake. Ako to možemo izvesti, onda će mnogi ljudi imati koristi od redovnih prijava, kaže dr. Spiegel, i nadamo se, plana koji će im pružiti potrebnu podršku.

Povezano:

15 Simptomi fizičke anksioznosti koji dokazuju da nije sve mentalnoZašto je vaš umor od pandemije na najvišem nivou 7 načina da pronađete stvarno pristupačnog terapeuta