Magazin

'Uništeni i ljuti': Pedijatrima je dosta krize nasilja zbog oružja koje ubija našu djecu

0 35

Među najsrdačnijim aspektima masovne pucnjave u ponedjeljak u The Covenant School u Nashvilleu – u kojoj je poginulo troje djece i troje odraslih – bilo je poznato. Gledajući vijesti, podsjetio sam se na dan, prije manje od godinu dana, kada su 000 ljudi ubijeni u osnovnoj školi Robb u Uvaldeu u Teksasu. Ažuriranja koja su se pojavila na ekranu mog telefona izazvala su istu mješavinu straha i bijesa da obuzme moje misli.

Zbog redovnosti nasilja nad oružjem u SAD-u, neke zdravstvene vlasti , uključujući i Američku akademiju porodičnih ljekara (AAFP), nazivaju je “epidemijom” – i to s dobrim razlogom: Skoro 000, ljudi u SAD-u umrli su od nasilja vatrenim oružjem u 2017, posljednjoj godini za koju su dostupni podaci, prema Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) .

Tragično, nasilje oružjem uzima ogroman danak mladim ljudima u Americi. Prema podacima iz Everytown for Gun Safety, neprofitne organizacije koja se zalaže za razumne zakone o oružju, 4,6 miliona djece živi u domovima u kojima je barem jedan pištolj napunjen i otključan, otprilike 3 miliona djece svjedoči nasilju iz oružja svake godine, a stopa samoubistava vatrenim oružjem među broj djece je naglo skočio za 66% u posljednjem desetljeću.

Koliko god ova statistika mogla zvučati alarmantno onima od nas koji to ne čine rade sa djecom, oni su brojke kojih su američki pedijatri previše svjesni. „Kao i skoro svaki pedijatar kojeg poznajem, očajan sam i želim akciju,“ kaže za SELF Scott Hadland, MD, šef adolescentne medicine u Mass General Hospital i vanredni profesor pedijatrije na Harvard Medical School. Lois Lee, MD, viši saradnik u pedijatriji u Bostonskoj dječjoj bolnici i vanredni profesor pedijatrije i urgentne medicine na Harvard Medical School, ponavlja ovaj osjećaj. „Kao doktor – posebno onaj koji brine o deci – osećam se i devastirano i ljutito“, kaže dr. Lee SELF-u. Epidemija nasilja iz vatrenog oružja za djecu—i kako se to može nastaviti odvijati sve dok se ne donesu razumni zakoni o oružju.

Masovne pucnjave ostavljaju dugotrajne rane, kako fizički tako i emocionalno.Nasilje oružjem je jedinstven javnozdravstveni problem na način da pogađa i traumatizira sve, a ne samo one koji su ozlijeđeni ili ubijeni vatrenim oružjem, objašnjava dr. Lee, autor Politička izjava Američke akademije pedijatara (AAP) o nasilju s oružjem. „Smrt od vatrenog oružja ostavlja trajne emocionalne ožiljke na porodice i zajednice na način na koji druge bolesti ne ostavljaju“, kaže ona.

Između ostalog, ljudi koji prežive pucnjavu u školi mogu doživjeti posttraumatsku stresni poremećaj (PTSP), akutni stresni poremećaj, depresija, poremećaji upotrebe supstanci i iscrpljujuća anksioznost, prema Američkom psihološkom udruženju.

Ne može se reći kada – ili čak da li – će se olakšati dok dijete koje je doživjelo nasilje iz vatrenog oružja odrasta, dr. Hadland kaže: „Brinem se za pacijente koji su upucani kao djeca, ali su preživjeli, i živi sa doživotnim povredama i emocionalnim traumama.”

U SAD-u sve više djece umire od ubistava i samoubistava.2017Od 2017, oružje je odgovorno za više smrti među djecom nego bilo šta drugo, navodi se u izjavi o politici AAP-a. Prije toga, prometne nesreće su bile vodeći uzrok. (Za kontekst: U 2021, nasilje oružjem ubilo je više djece nego rak i trovanja zajedno, prema Everytown.)

2021 20212021

Pročitajte više
Ostavite komentar

Vaša Email adresa neće biti objavljena.