Znamo da društveni mediji mogu uništiti naše mentalno zdravlje. Šta mi zapravo možemo učiniti povodom toga?

“Ponekad mi treba samo pauza. Najmanje nedelju dana za punjenje i resetovanje. Duboko očisti moj prostor. Digitalni detoks,” Mia Luckey, 24-godišnja samoopisana intuitivna terapeutkinja za masažu sa sjedištem u Dalasu, napisala joj je u martu na Tviteru 29, pratioci. „Zaista samo želim da budem tih i miran otprilike nedelju dana.“

Sa devet godina, Luckey je imala svoj MySpace nalog – fan stranicu Alvina i veverica – i priliv pratilaca kojima je stalo do toga šta ima da kaže. Objavljivanje je postalo ovisnost. Nakon što je Luckey krenula u srednju školu, gdje se, doduše, osjećala kao izopćenica među svojim vršnjacima, našla je potvrdu kada se izrazila na platformama kao što su Tumblr, Snapchat, Instagram i Twitter.

Autor Kada je diplomirala, Luckey je bila zalijepljena za svoj telefon i društvene mreže, gdje je bila uvučena u mračne “zečje rupe” političkih vijesti, između ostalih tema, dok je beskrajno listala kroz svoje feedove. Provodila je između tri do šest sati dnevno na društvenim mrežama, ali to više nije bilo validno; umjesto toga, zbog toga se osjećala tjeskobno, nezadovoljno i slično kao “zombi”. „Kada se uhvatite u tu petlju skrolovanja, teško je otrgnuti se i svjedočiti i doživjeti stvarni svijet“, kaže ona SELF-u.

Društveni mediji postali su neizbježan dio naše živote. Nedavne ankete govore da 72% Amerikanaca koristi barem jednu platformu društvenih medija. Za odrasle uzrasta do 29, taj broj skače na otprilike 84%. Procjene za tinejdžere lebde oko 72%.

Mnogi od nas se okreću ovim platformama kako bi mentalno pobjegli putem slatkih videa o mačkama ili povežite se sa prijateljima u urnebesnim grupnim razgovorima. I svi smo osjetili nalet serotonina koji jednostavno može proizvesti. Ali podaci pokazuju da neki ljudi mogu doživjeti suprotan efekat i na kraju se osjećati izolirano, odvojeno i, pa, tužno. Tokom posljednjih nekoliko godina, studije su pokazale korelaciju između vremena koje osoba provodi koristeći društvene mreže i povećanog rizika od problema mentalnog zdravlja kao što su depresija, anksioznost, problemi sa slikom tijela, samopovređivanje i suicidalne ideje.

Istraživanja pokazuju i da su nas osjećaj intenzivnog stresa izazvan pandemijom COVID- učinio još ovisnijim od društvenih medijske mreže, a prema nekim istraživačima, ta promjena je pojačala potencijalne rizike za mentalno zdravlje. Ali koliko društveni mediji mogu biti štetni – i šta učiniti u vezi s tim – stvar je vruće debate.

Slučaj užasnosti društvenih medija je ukorijenjen u istraživanju. Postojale su brojne studije i zaključci u vezi s utjecajem društvenih medija na mentalno zdravlje – uključujući i onu koja sugerira da upotreba tehnologije, koja uključuje društvene medije, nije ništa štetnija za tinejdžere od bezazlenih aktivnosti kao što je jedenje krompira. Međutim, ako pogledate istraživanja koja su obavljena s najkvalitetnijim mjerama i najvećim uzorcima, “rezultati su vrlo jasni”, kaže dr Jean Twenge, profesor psihologije na Državnom univerzitetu San Diego koji je autor više od 140 naučne publikacije i knjige, uključujući iGen: Zašto današnja superpovezana djeca odrastaju manje buntovni, tolerantniji, manje sretni—i Potpuno nepripremljeni za odraslu dob—i šta to znači za nas ostale. „Ogromne količine vremena na društvenim mrežamapovezana sa depresijom i usamljenošću i nesrećom,” kaže ona SELF.