Unutar složene veze između dijabetesa tipa 1 i genetike

Ako imate dijabetes tipa 1, vjerovatno ste postavili mnogo pitanja o tome šta je stanje, a šta nije—i šta ga zapravo uzrokuje. Jeste li jednostavno rođeni s tim? Da li je dijabetes tipa 1 genetski?

Stvar je u tome da većina ljudi kada razmišlja o dijabetesu uglavnom misli na dijabetes tipa 2. I ima smisla, budući da od 34.2 miliona Amerikanaca sa dijabetesom, 34% ima tip 2, a samo oko 1,6 miliona ima tip 1, prema Američkom udruženju za dijabetes (ADA).

Dok tip 1 čini samo oko 5 do % ljudi koji žive s dijabetesom – ljudi poput pjevača Nicka Jonasa i sutkinje Vrhovnog suda SAD Sonia Sotomayor imaju to – nedavno je došlo do porasta slučajeva. Prema 40 izvještaju Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, bilo je oko 30 % porasta dijagnoza tipa 1 u Sjedinjenim Državama, sa brojevima koji su skočili sa 1. milion na 1,6 miliona. A čini se da je stopa među zajednicama crnaca i latinoamerikanaca najoštrije porasla.1

Ući ćemo u ono što uzrokuje tip 1 za minut (da, geni su faktor), ali prvo, hajde da pričamo o tome kako se dijabetes tipa 1 i tipa 2 razlikuju.

Koja je razlika između dijabetesa tipa 1 i tipa 2?

Dok se i dijabetes tipa 1 i tip 2 javljaju kada pankreas može ne proizvodi dovoljno inzulina za ono što je tijelu potrebno, ovaj nedostatak inzulina se događa iz vrlo različitih razloga.

“Inzulin je hormon koji djeluje na mnoge različite organe u tijelu, pomažući im da koriste nutrijenti poput glukoze, masti i proteina,” kaže za SELF Laura C. Alonso, MD, ugledna profesorica medicine, šefica odjela za endokrinologiju, dijabetes i metabolizam i direktorica Weill centra za metaboličko zdravlje.

Tip 1, koji obično počinje u djetinjstvu i češće se viđa kod osoba evropskog porijekla, je autoimuna bolest. “Imuni sistem tijela ubija beta ćelije koje proizvode inzulin u pankreasu,” kaže Siripoom McKay, MD, docent pedijatrije-dijabetesa i endokrinologije na Baylor College of Medicine i medicinski direktor bolničkog dijabetesa u Texas Children's Hospital, kaže za SELF. „Gubitak većine beta ćelija zahteva insulinsku terapiju za snižavanje nivoa glukoze.“

Jednostavno rečeno, ljudi sa dijabetesom tipa 1 moraju da uzimaju insulin svaki dan da bi ostali živi. (Zbog čega je pristup pristupačnom inzulinu toliko važan).

Dijabetes tipa 2, s druge strane, rezultat je promjena u tijelu koje otežavaju vašoj gušterači da proizvodi dovoljno insulin, zajedno sa vašim telom koje ne koristi insulin efikasno (to se zove insulinska rezistencija). Kako bolest napreduje, ljudi sa dijabetesom tipa 2 će možda morati da uzimaju inzulin, ali postoji niz drugih lijekova i promjena načina života koji također mogu pomoći, prema ADA.

U oba slučaja, nedostatak inzulina koji ulazi u ćelije u tijelu je obilježje bolesti. “Kada vaše tijelo ne proizvodi dovoljno inzulina, šećer se nakuplja u krvotoku, a vremenom to može oštetiti vaše tijelo,” kaže dr. Alonso. Ako se visoki šećer u krvi ne liječi mjesecima ili godinama, povećava rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema poput srčanog udara, moždanog udara, bolesti bubrega, sljepoće, pa čak i amputacija u teškim slučajevima.

Da li je dijabetes tipa 1 genetski?

Kratak odgovor je da, a porodična istorija dijabetesa je važna. U stvari, identifikovano je više od 40 genetskih regiona (gde se geni nalaze na hromozomu) koji su povezani sa imunološkom funkcijom i beta ćelijama (tj. gen inzulina) , Aaron Cox, Ph.D., instruktor medicine – dijabetes, endokrinologija i metabolizam na Baylor College of Medicine, kaže za SELF. Ova genetska predispozicija je povezana s oštećenom funkcijom imunološkog sistema i onim što se naziva „precipitirajući događaj“—sve što može uzrokovati stres beta ćelija poput faktora okoline (stvari poput tipične „zapadnjačke prehrane“ i upotrebe antibiotika mogu doprinijeti)2 ili čak infekcija. „Na kraju, imuni sistem prepoznaje sopstvene proteine ​​u telu kao strane i nastavlja da uništava beta ćelije iz kojih potiču ovi „strani“ proteini.”