Magazin

Slučaj za bacanje 'fail-a-bration'

0 11

Montague je takođe bio gladan ličnog kontakta, s obzirom na proteklih nekoliko godina, i želeo je da stvori prostor u kojem bi ljudi mogli da se uključe u ćaskanje više od površinskog ćaskanja. „Ovo mi je tako očajnički trebalo“, kaže on. „Morao sam da se nađem sa ljudima u prostoriji i morao sam da ne budem savršen. Trebao sam se ohrabriti.”

Potrudio se da se pobrine da tema događaja bude uvijek prisutna: poslužio je kekse čudnog izgleda i pozvao goste da popune svoje oznake s imenom pogrešno (na primjer, pogrešno napisanim njihovim imenima). Prostor je bio ukrašen ogromnim zgužvanim stranicama sa pravnim blokovima — savršeno oličenje frustracije.

Montague priznaje da je bio nervozan zbog toga kako će to proći. „Imao sam gomilu srama oko stvari koje mi nisu išle dobro, čak i sramote zbog održavanja događaja, kao da ću se nekako zalagati za prosječnost“, kaže on. Srećom, međutim, učesnici nisu videli neuspeh kao takav: „Video sam kako se položaj govornika menja“ kako su oni podelili, kaže on. „U tome se i sastoji sav moj rad — da ljudima dam do znanja da ne morate ništa da radite da biste bili ekstra simpatični, i drago mi je da ste ovde.“

Montague kaže to da “neuspjesi” koje su ljudi doveli da podijele bili su svuda po mapi. Jedan učesnik je govorio o finansijskim problemima, dok je drugi govorio o audiciji za komičnu ulogu koja jednostavno nije prošla kako treba. “Podijelila je ovu ponižavajuću priču o audiciji koja je bila toliko loša da se sada spominje kao ‘Ovako se ne radi na audiciji’,” kaže Montague. “Osjetio sam svaki djelić jeze koju je osjetila, ali sam osjetio i povezanost. Kao, ‘O, dobro, nisam sam.'”

Nije bio jedini koga je tog dana pogodila ranjivost ljudi: “Odrasli muškarci i žene su plakali, i to bio je iz radosti i slobode i iz ovog zajedničkog iskustva koje smo morali imati zajedno.” Nakon događaja, kaže on, učiteljica četvrtog razreda koja je prisustvovala odlučila je da isproba njegovu verziju sa svojim učenicima. „To je tako uzbudljivo: stvoriti prostor za vas da prepoznate da je u redu zabrljati i ponovo zamisliti i preoblikovati – i imati nekoga ko vas vodi kroz kako da rastete,“ kaže on, dodajući da se skup činilo posebno korisnim za onih koji se bave umjetnošću. “Postoji toliko stvari – kreativni rizici – koje jednostavno ne funkcionišu. Oni ne klikaju na publiku, ili njeno izvođenje nije potpuna vizija, i možete biti potpuno preplavljeni isprekidanim snovima,” objašnjava on.

I događaj jeste više od ohrabrenja – to je bio i podsjetnik na to šta znači neuspjeh. Montague kaže da mu je jedna učesnica rekla da joj je to što je čula da drugi ljudi dijele svoje neuspjehe otvorilo oči na činjenicu da ne preuzima onoliko rizika koliko želi. „Shvatila je da je čitavog života igrala na sigurno i da nikada nije istupila i probala nešto što bi je moglo učiniti ranjivom na stvari koje joj ne uspevaju“, kaže on. “Bilo je stvarno super znati da postoje različiti načini na koji to ljudima može značiti.”

Pročitajte više
Ostavite komentar

Vaša Email adresa neće biti objavljena.