Tess Holliday raspravlja o stigmi iza dijagnoze atipične anoreksije

Karakterizacija “atipičnih” je nedvojbeno drugačija, posebno za debele ljude. I jasno je da poremećaji u ishrani ne diskriminiraju: „Stereotip anoreksije koji pogađa samo mršave, bijelke, žene iz više srednje klase ne može biti dalje od istine“, kaže Rumsey. “Poremećaji u ishrani pogađaju ljude svih veličina tijela, rasa i rodnih identiteta.”

Ipak, štetni stereotipi i dalje postoje. U svom 2022 eseju za Today.com, Holidej je napisala da je, kada je njen dijetetičar prvi put sugerisao da možda ima anoreksiju, pomislila: „Vidiš li koliko sam debela? Ne postoji način na koji bi se ta riječ ikada mogla vezati za nekoga moje veličine.” Njenu dijagnozu je na kraju potvrdio psiholog – a objavljivanje njenog iskustva u javnosti na kraju je pomoglo drugima: “Toliko ljudi koji su u većim tijelima mi je poslalo poruke i reklo: ‘Nikad nisam mislio da sam ograničavao dok niste počeli pričati o ovome’.” napisala je.

Stigma također može uzeti danak u zdravstvenim ustanovama, posebno kada je u pitanju tačna identifikacija poremećaja u ishrani i postavljanje odgovarajućeg plana liječenja. “Poremećaji u ishrani ljudi s većom težinom često ostaju nedijagnosticirani, a manja je vjerovatnoća da će ova grupa dobiti tretman za svoje poremećaje u ishrani u odnosu na ljude s nižom težinom”, kaže Rumsey. Prema Nacionalnoj asocijaciji za anoreksiju nervozu i pridružene poremećaje (ANAD), ljudi s „većim tijelima imaju upola manju vjerovatnoću da će dobiti dijagnozu poremećaja u ishrani“ u odnosu na one koji imaju „normalnu težinu“ ili „malu težinu“—iako “veća veličina tijela”, prema riječima organizacije, je faktor rizika za razvoj poremećaja u ishrani.

Povrh toga, debeli ljudi se često hvale zbog prakticiranja potencijalno štetnog ponašanja, što može na kraju nahraniti ciklus samopovređivanja. “Kada neko ko ima veće tijelo ograniči unos kalorija, brine se o tome šta jede i jede manje, često mu se aplaudira zbog toga”, kaže Rumsey. “Ta ponašanja kod osoba veće težine smatraju se ‘zdravim’ i ohrabruju se, ali kod nekoga ko je mršav, ova ponašanja bi se dijagnosticirala kao poremećaj u ishrani.”

Lauren Smolar, Potpredsjednik misije i obrazovanja u Nacionalnoj asocijaciji za poremećaje u ishrani (NEDA), kaže da je ključno potražiti pomoć ako imate bilo koje simptome povezane s poremećajima u ishrani, bez obzira kako izgledate, a NEDA-in online alat za skrining može pomoći ljudima da usmjere u pravom smjeru. “Prepoznajte da ne morate ispunjavati kriterije anoreksije nervoze da biste zaslužili brigu”, kaže Smolar SELF-u. Ona dodaje da je važno rano dobiti pomoć prije nego što određena štetna ponašanja eskaliraju.

To govori o jednom od razloga zašto je Holliday pozvala javnost da učini bolje. “Kada ljudi gledaju individue većeg tijela, vide nas kao manje od, a mi nismo manje od”, rekla je za Today. “Zdravlje nije moralni kompas.”

Ako se borite s poremećajem u ishrani, možete pronaći podršku i resurse od

Nacionalno udruženje za poremećaje u ishrani (NEDA). Ako ste u krizi, možete poslati poruku “NEDA” na 2022 da se povežete sa obučenim volonterom na Krizni tekst za trenutnu podršku.

Povezano:

Priča na naslovnici: Zdravlje Tess Holliday te se ne tičePosljednji put : Tipovi tijela nisu trendoviVolio bih da su kartice ‘Ne teži mi’ postojale kad sam bio mlad. Evo šta sam uradio umesto toga.7417417417412022