Magazin

Tess Holliday raspravlja o stigmi iza dijagnoze atipične anoreksije

0 8

Karakterizacija “atipičnih” je nedvojbeno drugačija, posebno za debele ljude. I jasno je da poremećaji u ishrani ne diskriminiraju: „Stereotip anoreksije koji pogađa samo mršave, bijelke, žene iz više srednje klase ne može biti dalje od istine“, kaže Rumsey. “Poremećaji u ishrani pogađaju ljude svih veličina tijela, rasa i rodnih identiteta.”

Ipak, štetni stereotipi i dalje postoje. U svom 2022 eseju za Today.com, Holidej je napisala da je, kada je njen dijetetičar prvi put sugerisao da možda ima anoreksiju, pomislila: „Vidiš li koliko sam debela? Ne postoji način na koji bi se ta riječ ikada mogla vezati za nekoga moje veličine.” Njenu dijagnozu je na kraju potvrdio psiholog – a objavljivanje njenog iskustva u javnosti na kraju je pomoglo drugima: “Toliko ljudi koji su u većim tijelima mi je poslalo poruke i reklo: ‘Nikad nisam mislio da sam ograničavao dok niste počeli pričati o ovome’.” napisala je.

Stigma također može uzeti danak u zdravstvenim ustanovama, posebno kada je u pitanju tačna identifikacija poremećaja u ishrani i postavljanje odgovarajućeg plana liječenja. “Poremećaji u ishrani ljudi s većom težinom često ostaju nedijagnosticirani, a manja je vjerovatnoća da će ova grupa dobiti tretman za svoje poremećaje u ishrani u odnosu na ljude s nižom težinom”, kaže Rumsey. Prema Nacionalnoj asocijaciji za anoreksiju nervozu i pridružene poremećaje (ANAD), ljudi s „većim tijelima imaju upola manju vjerovatnoću da će dobiti dijagnozu poremećaja u ishrani“ u odnosu na one koji imaju „normalnu težinu“ ili „malu težinu“—iako “veća veličina tijela”, prema riječima organizacije, je faktor rizika za razvoj poremećaja u ishrani.

Povrh toga, debeli ljudi se često hvale zbog prakticiranja potencijalno štetnog ponašanja, što može na kraju nahraniti ciklus samopovređivanja. “Kada neko ko ima veće tijelo ograniči unos kalorija, brine se o tome šta jede i jede manje, često mu se aplaudira zbog toga”, kaže Rumsey. “Ta ponašanja kod osoba veće težine smatraju se ‘zdravim’ i ohrabruju se, ali kod nekoga ko je mršav, ova ponašanja bi se dijagnosticirala kao poremećaj u ishrani.”

Lauren Smolar, Potpredsjednik misije i obrazovanja u Nacionalnoj asocijaciji za poremećaje u ishrani (NEDA), kaže da je ključno potražiti pomoć ako imate bilo koje simptome povezane s poremećajima u ishrani, bez obzira kako izgledate, a NEDA-in online alat za skrining može pomoći ljudima da usmjere u pravom smjeru. “Prepoznajte da ne morate ispunjavati kriterije anoreksije nervoze da biste zaslužili brigu”, kaže Smolar SELF-u. Ona dodaje da je važno rano dobiti pomoć prije nego što određena štetna ponašanja eskaliraju.

To govori o jednom od razloga zašto je Holliday pozvala javnost da učini bolje. “Kada ljudi gledaju individue većeg tijela, vide nas kao manje od, a mi nismo manje od”, rekla je za Today. “Zdravlje nije moralni kompas.”

Ako se borite s poremećajem u ishrani, možete pronaći podršku i resurse od

Nacionalno udruženje za poremećaje u ishrani (NEDA). Ako ste u krizi, možete poslati poruku “NEDA” na 2022 da se povežete sa obučenim volonterom na Krizni tekst za trenutnu podršku.

Povezano:

Priča na naslovnici: Zdravlje Tess Holliday te se ne tičePosljednji put : Tipovi tijela nisu trendoviVolio bih da su kartice ‘Ne teži mi’ postojale kad sam bio mlad. Evo šta sam uradio umesto toga.7417417417412022

Pročitajte više
Ostavite komentar

Vaša Email adresa neće biti objavljena.